Šta još reći o Guči?! Neću više da ubedjujem neverne Tome zašto i kako treba da idu u Guču, jer znam da će i bez njih tamo biti kao i do sada ako ne i bolje. Nije u Guči sve idealno naravno, ali pravi sladokusci i ljubitelji Guče će i svoje najveće strahove pokušati da prevazidju ili bar da ih se klone samo da bi prisustvovali tom velepnom dogadjaju.
U našem kampu kada poželite da operete ruke ili odete do wc-a možete naleteti na kokoške ili druge pernate životinje. Ko se njih ne boji reci će pa šta, to je selo i normalno je da živina šeće po livadi, ali ko se boji verujte mi to je gadno. Preko puta kampa postoji divan motel sa još lepšim toaletom gde za 30 dinara možete da uživate. ali ne možemo svaki čas ići do tamo pa smo prinudjeni da se gledamo s kokama. Pojedinci koji se boje pomenutih stvorenja moraju da vode telohranitelje da teraju živinu kako bi mogli oprati sudje, ruke, zube štagod.
Naravno da smo pokušali to da rešimo, ali deda ( gazda ) se samo nasmejao, pijani čikica briga njega za sve samo da ima da popije pa kako mu bude. Nadam se da će se to rešiti jednom, a ako ne biće kao i do sada . U svakom slučaju nezaboravno.
Šta sve možete da radite u Guči? Odgovor je vrlo jednostavan, šta god Vam padne na pamet. Mnogi dodju na jedan dan, pojedu kupus, popiju po koju, obidju tezge, kupe suvenirčić i kući. To je lepo ko to voli.
Za prave entuzijaste Guča je ipak nešto više od vašara. Ako želite odmor od svega možete da prostrete ćebe na livadu i ležite ceo dan. Tako nećete nikome smetati. Ukoliko ste za nešto življe u centru je ceo dan neka galama, gužva, muzika. Možete igrati kolo gde god poželite. Ulicu niže od centra postoji nekoliko lokala gde na miru možete popiti kafu i nešto pojesti.
Najnovija zanimacija u vrelim letnjim danima jeste rečica koja protiče kroz Guču. Od milošte nazvana je potočićem, jer je izuzetno plitka i možete je pregaziti. Mnogi u nju spuste neke stoličice ili pak stolove, pa tako satima sede, hlade noge i pričaju o temama od saveznog značaja.
Imate mogućnost da odete kod spomenika trubaču gde su trubači bukvalno po ceo dan i tamo igrate i veselite se. Možete i samo tako besciljno šetati i jesti sve što vidite.
E ako Vam se bar nešto od ovoga ne svidja onda smislite nešto sami ili nemojte ni kretati u Guču!!!
Kome god sam rekla da idem u Guču prvo pitanje je gde se tamo kupate. Ljudi ne brinite higijena i tamo može da bude na odgovarajućem nivou, naravno ukoliko to želite.
Prvo u kampu gde smo smešteni postoji česma, divan izum moram priznati. Znači postoji šansa za pranje ruku, umivanje, nogu, strankinje peru i kosu samo ne znam kako ne dobiju upalu mozga, ali dobro.Takodje i sudje se tu može prati. E, a da se istuširate kao ljudi možete na bazenu. Postoje prostorije sa tuševima posebno muška posebno ženska. Naravno uvek ima tople vode, pa možete da se šurite do mile volje . Malo li je za Guču?
Ako ste mislili da je to sve, e pa nije. Tu je i bazen koji je odličan i prava relaxacija za sve u vrelim letnjim saboraškim danima. Naravno za hitne higijenske intervencije tu su vlažne maramice. Zato devojke pravac Guča.
Zašto u naslovu stoji Guča vs London? Zato što je jedna osoba koja je ljubitelj i posetilac Guče boravila 3 nedelje u Londonu, medju mnogim Evropljanima i uverila se u njihovu higijenu. London je fenomenalan grad i čist i divan, ali veliki broj turista koji boravi u toj lepoti proružnjuje je svojom nehigijenom. Da ne bih pisala mnoge gadosti samo ću reći da je higijena u Guči na višem nivou nego kod pojedinih Evropljana, verujte mi na reč. Zato svi u Guču!!!
Takmičarski duh ne jenjava u Guči, naprotiv veoma je izražen. Svi znaju da se u Guči održava takmičenje za najbolju trubu, najlepšu saborašicu, ali ja neću pisati o tome ovde.
Takmičenja koja želim da spomenem dešavaju se sasvim spontano. Ove godine u našem kampu povela se priča o tome šta ko radi kad se napije, baš čudno, zar ne?! Neki momci mogu da spavaju na svakom mestu u netreznom stanju, na stolici, na podu, naslonjeni na drvo, gde god . U prethodnim postovima napomenula sam više puta da nas ima sa raznih strana, tako da smo želeli da vidimo ko će na sred žurke zaspati jedan momak iz Makedonije ili momak iz Novog Sada. U žestokoj borbi momak iz Makedonije je prvi zaspao, malo je odmorio u šatoru i posle nekog vremena samo nastavio gde je stao pre spavanja. Da čovek ne poveruje. Mi smo u čudjenju proveli ostatk žurke. Takodje za nepoverovati nam je bilo kad je jedan momak preko dana igrao, pevao, skakao i na jedanput zatišje. Mi pogledasmo unaokolo kad on spava na ležaljci. Probudili smo ga, a on priča nešto nepovezano i hvata se za limenku piva. Bila je to mnogo smešna scena, jer onako pijan iza sna prvo hvata pivo.
U Guči je svaki dan naizgled običan propraćen interesantnim dešavanjima. Za svakog, počevši od najmladjeg saboraša pa do onih u najboljim godinama nadje se ponešto zanimljivo. Ovako izgleda jedan sasvim običan dan.
Moje društvo smešteno je u kampu, tačnije na livadi preko puta bazena. Spava se u šatorima, kolima, ko gde legne da Vam pravo kažem i svima fino. Kad upeče sunce mora rano da se ustane, jer je mnogo toplo i u šatoru i u kolima. Doduše neki medju nama ne mogu da ustanu, pa samo izbace šatorsko krilo i jastuk i nastave da spavaju napolju. Nakon ustajanja sledi umivanje, pa kafa, rakijica ili ko šta pije. U Guči mora i da se jede, pa se u to ime ide u centar na doručak. Ko je raspoložen ide na bazen ako je lepo vreme, a uglavnom jeste bude i do 40 stepeni preko dana. Glavni kuvari se prvi vraćaju s bazena da bi pristavili ručak za čitavu vojsku. Ostali se za to vreme kupaju, sunčaju. Uglavnom smo u centru pažnje na bazenu jer smo najbrojniji i najmaštovitiji od sve dece. Kad se kome ide u kamp ide.l Najbolja fora je što na jednu kartu naizmenično može više ljudi da udje. štednja, valja se zbog piva . Sledi ručak i popodnevna dremka na suncu ili samo sedenje i ćaskanje. Neko ode i u šetnju, a neki u obližnji potok da se rashlade. Naravno mora i sudje da se opere, pokupi smeće. Bitna je dobra organizacija. Blizi se noc, a onda...
Malo ljudi može da zamisli boravak u Guči bez alkohola. Obično svi kažu smorićeš se tamo trezan. Verovali ili ne ima ljudi koji i to mogu. Ali verovatno moraš biti ili nenormalno veliki veseljak i tolerantan ili malo otkačen. Sad mislite da sam ja taj trezvenjak. Hm. Kad bih to napisala niko ne bi hteo da čita, a pravo da Vam kažem malo ljudi bi mi poverovalo .
Šta se pije u Guči?! Jednom rečju sve ili bar skoro sve, jer eto tekilu još nisam videla tamo. Naravno to ne znači da neka naredna Guča neće imati i tu inovaciju. O pivu, rakiji i vinu u Guči bojim se izlišno je polemisati, ali zato moram spomenuti za mene novu vrstu pića. Bunarće ! To piće su u Guči patentirali naša braća Makedonci. Nadam se da sam dobro upamtila sastojke za čarobni napitak. Pošto je nas žednih usta jako mnogo idejno rešenje za ambalažu u kojoj se spravlja Bunarće bio je ručni frižider. Sipa se belo vino, kisela voda i šveps. Sve se lepo izmeša uzme kutlača i sipa žednim saborašima, ... Ostatak možete da zamislite. Možda i ne morate, jer cu ja morati o još nečemu da pišem.
Moda i Guča u istoj rečenici, vrlo čudno zar ne ?! Ali sve je moguće. Jedan komentar na ponašanje ljudi u Guči je bio da ljudi idu u Guču samo da bi se slikali sa šajkačom i okačili slike na fb. Ne kažem da to za neke nije tačno, ali želim da pokažem koliko se ljudi zaista trude da bi izgledali lepše u Guči ili makar da bi bili primećeni.
Primer za to je porodica Mret iz Novog Sada. Oni mogu za neke da budu i ružni i čudno obučeni, ali jedno je sigurno oni su primećeni u Guči. I ne samo to sa njima Vam može biti svakako samo ne i dosadno. Prošlu Guču za njihov izgled pored Jelen piva pobrinuli su se i oni sami. Njihov neizbežan modni detalj bio je kravata .
Nosili su je stalno, pa čak i u bazen. Jedan od članova porodice Mret čak je i prespavao s kravatom iz pojedincima nerazjašnjenih okolnosti, šalim se malo je cugnuo više. Da se ne bi ponavljali ove godine imali su novi modni hit, a to je bila obična bela majica sa neobičnim, ali svakako primetnim natpisima. Napred je pisalo Nedelja borbe protiv tuširanja, a pozadi ( izvinjavam se na vulgarnosti, ali zbog autentičnosti mora tako biti) Jebimo domaće obnovimo Srbiju. Na te natpise niko nije ostao ravnodušan. Malo ko od te porodice je ispoštovao oba natpisa. Imaju oni i ženskog člana porodice, koja nije htela tu majicu da nosi samo zbog natpisa na prednjoj strani jer je dobar deo leta provela u inostranstvu gde se srela sa raznim narodima iz Evrope, a i šire, koji nisu baš vodili mnogo računa o higijeni, pa joj se nehigijena smučila. Ali je ona imala svojeručni natpis na majci Ja sam prijatelj Vašeg naroda. To je bila interna šala u kampu, jer medju nama ima ljudi iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Rusije, Italije, Bugarske, izvinjavam se ako sam izostavila nekog od prijatelja našeg naroda
..
« | Decembar 2008 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |