Kada sunce zadje postaje malo hladnije jer ste okruženi planinama, pa morate da se obučete u nešto toplije. Što mi kažemo spremanje za grad, stavi se šajkača na glavu, ogrne zastava, pivo u ruku ili neku drugu tekućinu i u akciju. E, a pre nego što krenemo u akciju tačnije na stadion gde se održavaju koncerti mi napravimo zagrevanje u kampu, jer ni sportisti ne počinju utakmicu bez zagrevanaja, pa tako ni mi

. Pojača se muzika, uglavnom to nisu trube već neki naši interni hitovi medju kojima je
Lepa Mara, Joj disko, disko, disko, Nada ovce čuva,... i meni su te
pesme
van Guče bile smešne, ali u toj atmosferi jedva čekate da ih čujete. Doduše sad su mi ok jer me potsećaju na Guču. Tu se malo proveselimo ako treba i po stolu ( to je naš sto pa nije frka), skupimo se i svi zajedno idemo put stadiona. Na stadionu smo uvek na istom mestu i možete nas ugledati na km jer imamo mnogo zastava srpsku, makedonsku, zastavu Berana, senćansku, ... ima ih još ali ne mogu se sad setiti. I tako ti mi na stadionu pevamo, igramo, veselimo se i šta sve uz to ide. Nakon koncerta ekipa se malo osipa svako svojim putem. Ko hoće u grad, ko u kamp, za svakoga ponešto. Super stvar je čak i ako se izgubite uvek naletite na nekoga, jer nas u ekipi ima oko 40. Veoma bitno je da smo svi jako složni i lepo raspoloženi, pa nikad nema problema.